Remember me

Živim od mašte i snova.

07.10.2017.

:)

"Najveća kukavica je muškarac koji probudi u ženi ljubav, bez namjere da joj tu ljubav uzvrati."

05.10.2017.

?

ZV i ja sam oborili rekord u danima nedopisivanja. Dosad se nijednom nije desilo da se ne čujemo duže od 6 dana i evo, danas je sedmi dan. Stvar je u tome što ja taman pomislim "Okej, ne javlja se. Krivo mi je, ali nema veze." i lik se javi. Znači svaaaki put kada kao ohladim, on se javi. Tako je i bilo prije dvije sedmice. Nakon mog prethodnog posta, on se javio. Ne znam stvarno više šta da mislim.

20.09.2017.

things don't work out in this life

Nije me dugo bilo jer se rodica iz Ulcinja vratila s nama pa je bila kod nas jedno 7 dana. Večeras sam je ispratila i već mi je neobično bez nje.
Što se tiče ZV, nema se šta konkretno ni reći. Sve je bilo okej do Bajrama, dok je bio u Sarajevu. Čim je otišao za Mostar, stvari su se promijenile. Odgovorio mi je bio na story na instagramu dok sam bila na moru i ja sam se javila još 2 puta nakon toga i zaista više ne namjeravam. Pretpostavljam da se nešto desilo tamo jer mi je nekako čudno i neshvatljivo da je ta zainteresovanost sa njegove strane mogla nestati u nekoliko dana. Ne znam. Krivo mi je baš, ali eto, počela sam se polako miriti s tim. Nemam jednostavno sreće i to je to. Moja drugarica često zna reći "Ne može na svakom polju ići kako treba." Počet ću dijeliti njeno mišljenje.

05.09.2017.

Raspoloženje mi je počelo zavisiti od ZV i trenutno se jako loše osjećam, do te mjere da sam se rasplakala... Uvijek se ista stvar ponavlja.

03.09.2017.

tuga, čemer, jad.

Zapitate li se vi ikada da li vam neko od bliskih osoba čita blog, a pritom im niste rekli da ga uopće imate? Ja da. Čak sam to i sanjala nekoliko puta. Sad se sve bojim da lik "Zabranjeno voće" (ubuduće skr. ZV) ne pročita ove moje postove o njemu haha. Što se tiče njega, slavi Bajram. Izgleda da je iz miješanog braka. Tako da mu mogu slobodno otpisati titulu ZV, ali hajde nek stoji tako. Drago mi je zbog toga jer sada imam jednu brigu manje. Sviđa mi se, opet ponavljam, za sada. Ne znam kada će, i da li će doći do tog izlaska, ali vidjet ćemo. Od toga sve zavisi.
Razlog zbog kojeg sam odlučila napisati post danas jeste moje razočarenje. Prvo razočarenje jeste ponašanje mog brata. Bio je na poslovnom putu u Njemačkoj 7 dana i večeras je trebao da sleti u pola 10. (Inače, roditelji su nam na moru tako da sam ga ja sama čekala kući.) I tako ja sjedim, čekam i čekam, da bi mi u pola 11 stigla poruka od njega kako ide sa djevojkom na piće pa će onda kući. Pa ono super stvarno ako ti je djevojka bitnija od sestre. Najjače od svega je to što je s njom bio u vezi zimus mjesec/dva, sve dok ga ona nije šutnula zbog bivšeg s kojim je bila 6 godina u vezi. I sada, kada više nije s njim, opet se vratila mom bratu. On zna najbolje, ali ja to sebi ne bih dopustila. Ista stvar je bila sa mnom i s B. i logično da nisam htjela da se pomirim. Ali eto, njegova stvar.
Razočarenje broj 2 - moje prijateljice. Doduše, sada govorim o jednoj prijateljici. Ali nisu ni ostale bolje. Prežalosno. Včrs sam spomenula ZV i rekla kako mi je naumpalo da će on vjerovatno većinu vremena (kada počne faks) biti u Mostaru jer po njegovoj priči, obnavljat će godinu pa neće morati prisustvovati predavanjima i vježbama. I naravno, odmah je krenuo napad. Kakve ja zaboga imam veze s tim i što razmišljam toliko unaprijed. Godinama unazad se u mom životu ne dešava ništa zanimljivo kada je riječ o glupoj ljubavi (ako izuzmem B. koji je nebitan) i jednom se desi nešto, i mene dočekaju ovakve reakcije. A ja sam mogla 50 puta slušati istu priču iznova i to je bilo okej. Fuj više. Odlučila sam da ga manje spominjem ostalima. Kad malo bolje razmislim, ja skoro sve držim u sebi. Ovaj blog mi je spas.

30.08.2017.

Let it go

Usamljenost i dosada su dva najgora stanja u koja čovjek može "upasti". Tako kaže moja profesorica. Upravu je. Nije mi dosadno, ali jesam usamljena. I grozno je. Malo je reći da je grozno. U mom životu zaista ne postoji osoba koja me maksimalno razumije. Teško mi je to objasniti. Imam prijateljicu koja mi je kao sestra. Znamo se otkako znam za sebe, bukvalno. I ona zna apsolutno sve o meni. Ali kada joj ispričam nešto ili kada pričam o svojim osjećanjima, ne dobijem feedback kakav očekujem. Ne mislim na to da mi govori suprotno od onoga što ja želim da čujem, već ponekad imam osjećaj da ne shvata ozbiljnost situacije i da je smara ta priča. Ona je pozitivna osoba. Hladna je. Ne zamara se tuđim problemima. Sebi je na prvom mjestu. A ja? Ja sam sve suprotno od toga. Vjerovatno u tome i jeste problem. I šta bude na kraju? Pa držim to sve u sebi i na kraju se odrazi na zdravlje. Jbg...

29.08.2017.

torn

Naivna do bola. I onda mi kažu "Ma šta će ti iskustvo."
Nikad se neću opametiti.

25.08.2017.

wicked game

Javila sam mu se sinoć i opet smo se fino dopisivali. Stvarno mi se sviđa kao osoba. Nadam se da neću promijeniti mišljenje kada (ako) izađemo. Ako ovo bude išlo u pravcu u kojem treba, mislim da ću ipak biti s njim bez obzira na problem o kojem sam pisala u prethodnom postu. Jednostavno, bilo bi mi previše krivo i žao ne pokušati. Odgovara mi skroz. Bar zasad.

23.08.2017.

Oops

Najnovije vijesti: dopisujem se s likom zvanim "Zabranjeno voće". Da, moguće je, iako ja i dalje ne vjerujem. Ko je čitao moje postove, zna o kome je riječ, mada nisam detaljisala. Uglavnom, javio se u nedjelju naveče na instagramu s pitanjem da li sam bila u scc-u ili sam mu se učinila. Pisali smo pola sata. Otišao je da spava oko 1. Nije noćna ptica kao ja, ali nema veze haha. Javio se opet večeras jer kao nismo dovršili priču u nedjelju. Sad smo pisali 3 sata. Zanimljiv je jako i piše sa mnom tako otvoreno kao da me zna sto godina. Pitao me "šta radiš do 3 moja ti" haha. Sladak je nekakav. Rekao mi je na kraju da sam slatka. Priznala sam i ja da je i on. Šta ću kada jeste. Eh sada se vjerovatno neko ko čita ovaj post pita zašto je lik zabranjeno voće. Prije svega, ne želim da me neko pogrešno shvati i da krene neko osuđivanje. Naime, izgleda da nismo iste vjere. To meni lično ne predstavlja problem, ali mislim da to moji roditelji ne bi nikako prihvatili. Ne znam. Možda od ovoga ništa ni ne bude. Ali eto. Bar je lijepo dopisivati se s nekim nakon fakat dužeg vremena. Inače, sve po starom. Počelo se učiti. Fuj. Nadam se da ću položiti fakat. Iako sam dala uslov za petu, ne uči mi se ovo opet vala. Ljeto je prebrzo prošlo. Tugo moja.

10.08.2017.

ciao adios

Ne znam da li vi imate problem s tim kako započeti post, ali ja zaista imam. Vratila sam se s mora prije 3 dana i žao mi je. Htjela sam biti ovdje za vrijeme festivala, ali na kraju neću imati s kim izlaziti jer su, naravno, sve moje drugarice zauzete. Ali eto, tako je kako je.
Što se tiče mora, bilo mi je lijepo. Ne kao svake godine, ali nema veze. Inače, pisala sam nekad prije o tome kako mi je D. zamjerio što se nisam javila u aprilu kada sam bila jer nije našao vremena da se vidimo pa sam ovo ljeto odlučila da mu se javim odmah. Pitao me koliko ostajem bla bla i rekao je da je super što ću biti 3 sedmice jer je to dovoljno da se vidimo, iako je naravno prezauzet. I da, spomenuo je da ide u Kotor kod djevojke, buduće vjerenice, Bože zdravlja. Šta reći. Smiješno mi je fakat. A da ne govorim da su 4 mjeseca u vezi haha. Kaže "dat ću sve od sebe da se vidimo, obećavam, uglavnom čut ćemo se". Nismo se čuli naravno. Vidjela sam ga jednu noć s drugovima, tako da sve te priče o tolikim obavezama su gluposti. Preko 20 dana sam bila tu i nije bio u stanju izdvojiti sat vremena. Ali možda i bolje. Ne zanima me više, ali stvarno.
Kada je riječ o momku što sam šetala s njim u 5 ujutro, sinoć sam mu poslala zahtjev na instagramu i nije prihvatio, a vidjela sam da se povećao broj osoba koje prati. Ne shvatam ni to. Bar od njega nisam očekivala da me neće prihvatititi. Bolje je meni da se držim onog svog stava, da ne dodajem nikoga, ali fakat. Ne znam zašto, ali malo me ovo pogodilo. Osjećam se glupo, iako je nebitan. Ali nekako mi je čudno jer je on bio taj koji me je "ganjao" i sad me ne želi prihvatiti na instagramu. Whatever.


Stariji postovi